Staza povezuje Karlobag i Baške Oštarije koristeći dobrim dijelom trase starih velebitskih cesta: Karoline i Terezijane, odnosno na neki način čini poveznicu Premužićeve staze, koja završava u Baš...
Povodom dana Općine Gračac sudjelovali smo u rekreativnoj šetnji do špilje Svetinja i crkvice sv. Marka pa sve do Cerovačkih špilja, gdje smo imali priliku besplatno obići jednu od špilja. [Fi...
Malo prije snijega uspjeli smo Lucija,Ivan,Goran i ja završiti radove na našem zimskom skloništu na Visočici 🙂 Milan Jurjević
Na 150-u obljetnicu planinarstva u Hrvatskoj odazvao se lijep broj članova Društva i sudjelovali smo u svim aktivnostima povodom ovog važnog događaja.24 nas kao planinari došli smo kombijima i o...
Tri muškarca , jedna žena i sklonište na Visočici 10 i 11.04.2024. Odrađen dobar posao pod Goranovim vodstvom sa Katinim specijalitetimai ,Ćoinim i mojim asistencijama . Još jedan ovakav nalet i ...
Staza povezuje Karlobag i Baške Oštarije koristeći dobrim dijelom trase starih velebitskih cesta: Karoline i Terezijane, odnosno na neki način čini poveznicu Premužićeve staze, koja završava u Baškim Oštarijama, s morem, odnosno Karlobagom. Također staza prolazi zanimljivim krajobrazom sa prelijepim pogledima na otok Pag i vrhove srednjeg Velebita.
Zanimljivosti: dionice starih cesta (Karolinske i Terezijanske ceste), crkva Svetog Vida, 2 vidikovca s prekrasnim pogledima na Paški zaljev, otok Pag i vrh Velinac, vrh Basača (1089m) s kojeg se pružaju vidici na vrhove Žuti kuk, Kiza, Grabar, Ljubičko brdo i Sadikovac, spomenik Kubus, sirana i dr.
Naša ekipa je imala priliku uživati u novoj stazi po pomalo burnom ali za fotkanje i planinarenje izvrsnom vremenu.
Povodom dana Općine Gračac sudjelovali smo u rekreativnoj šetnji do špilje Svetinja i crkvice sv. Marka pa sve do Cerovačkih špilja, gdje smo imali priliku besplatno obići jednu od špilja.
Malo prije snijega uspjeli smo Lucija,Ivan,Goran i ja završiti radove na našem zimskom skloništu na Visočici 🙂
Milan Jurjević
Na 150-u obljetnicu planinarstva u Hrvatskoj odazvao se lijep broj članova Društva i sudjelovali smo u svim aktivnostima povodom ovog važnog događaja.
24 nas kao planinari došli smo kombijima i osobnim autima,naš Zoka pridružio nam se iz Zagreba te nam dovezao i počasnog predsjednika našeg Tomicu, još 4 naša vodiča od ranog jutra pa do kasno navečer su osiguravali stazu,a 4 naša člana su u sastavu HGSS-a osiguravali cijeli događaj,te smo kao relativno malo Društvo izuzetno ponosni zato što smo brojčano i sudjelovanjem u organizaciji parirali znatno većim Društvima.
Ovaj događaj je bio dobra prilika da osim uspona na Klek sretnemo stare prijatelje iz cijele domovine. Preko dvije tisuće planinara u odličnom raspoloženju sastalo se na Kleku da se proveseli i ujedno pokaže da smo bitna karika i da bi nas se trebalo pozorno slušati kada se govori o budućnosti naših planinarskih domova ,kuća,skloništa kojih ne bi ni bilo da ih već desetljećima ne održavaju i prave sami planinari,stalno upozoravamo i na očuvanje prirode koja je bitna za opstanak. budućih generacija a ovo je bio dan kada su se naše poruke mogle čuti.
Po dolasku u Ogulin počastili smo se kavom i nastavili za Bjelsko odakle smo počeli uspon …do prvog štanda sa poslasticama 🙂
kušalo se odličnih domaćih kolača pa nastavljamo dalje put Doma.
Uspinjući se prolazimo pored naših vodiča Klobučara,Zele,Bubice,Luce koji su od samog jutra raspoređeni na stazi kako bi bili pri ruci za sve potrebe planinara,usput ih malo zezamo što ne mogu sa nama,ali smo i zahvalni i ponosni na njih što paze na sve nas.
Nailazimo i na naše dečke iz HGSS-a koji upravo pomažu pri transportu jedne lakše ozljeđene planinarke.
Kod Doma stižemo baš u pravo vrijeme kako bismo prisustvovali pokaznoj vježbi HGSS-a u kojoj je uključeno i spašavanje sa stijene vojnim helikopterom.
Tijek vježbe popratili smo zadivljeni umijećem kako pilota tako i pripadnika HGSS-a koji su se na konopu spustili do “unesrećenog” te ga nakon pripreme za transport i odvezli na sigurno .Scene su bile kao iz akcijskih filmova i potvrđuju kako imamo nevjerojatne i sposobne ljude spremne pomoći u svakoj situaciji .
Poslije toga smo nastavili sa usponom unatoč kolonama ljudi koji su se vraćali iz smjera vrha Kleka neobavljenog posla i govorili nam kako je popeti na vrh nemoguće zbog velike gužve,ali mi ne bismo bili mi da ne pokušamo pa smo polako razmjenjujući se i sačekujući ipak napredovali prema vrhu. Uz nas su bili i planinari iz Kaštela pa smo vrijeme čekanja kratili pjesmom tako da nam nije teško palo.
Nakon nekih sat i pol vremena bili smo na vrhu i prvo što nam je palo na pamet ,svakako ćemo ovdje doći opet jer pogled koji se pruža odozgo objašnjava što je oduševilo i prije 150 godina ljude koji su odlučili osnovati planinarski savez u Hrvatskoj .
Uživali smo ugrijani suncem koje je ovaj dan bilo kao da je 7 mjesec pa smo lijepo i uhvatili boje 🙂
Nakon mnoštva slika zajedničkih i pojedinačnih spustili smo se nazad do Doma na zasluženo pivo .
A kod Doma suprotno svim našim uvjerenjima iz djetinjstva o ružnim ,krezavim stvorenjima sa bradavicama na nosu dočekale su nas prelijepe vještice sa Kleka koje su podjednako oduševile mušku i žensku ekipu u tolikoj mjeri da su se naše inače do sada dobre cure odmah uključile u sestrinstvo i usput položile i dobile dozvole za novo prevozno sredstvo(metlu).
Međutim iako lijepe ,siguran sam da vještice sa Kleka imaju i nadnaravne moći jer muški dio ekipe nije skidao oči sa njih.
Po povratku u Bjelsko podružili smo se sa prijateljima sa vrha iz Kaštela pa nije falilo pjesme i smijeha.
Poslije tog dio ekipe je posjetio muzej u Ogulinu ,a drugi dio je isprobao gastronomske specijalitete pa onda kombijima pjevajući do Gospića .
Vratili smo se živi i zdravi prepuni dojmova i jedva čekamo sljedeće druženje .
Malo kasnije kada sam već pošao leći i izišao na balkon zapaliti ” još jednu cigaretu prije spavanja” na tren mi se učinilo da pri mjesečini na nebu vidim na metlama naše cure ,razbarušene i raspuštane kose kako izvode vratolomije iznad grada….Juka dosta je pive biži leć 😄
Tri muškarca , jedna žena i sklonište na Visočici 10 i 11.04.2024. Odrađen dobar posao pod Goranovim vodstvom sa Katinim specijalitetimai ,Ćoinim i mojim asistencijama . Još jedan ovakav nalet i biti će gotovo ako Bog da.
U 6:00 sati nas četvero krenušmo put Rizvanuše, Marko Jelin odbacio nas je do okretišta, istovario skupa sa stvarima i ostavio na milost il’ nemilost gredama, alatu i Krivom Gaju. Goran je odmah na početku razradio plan, “najbitnija je ravnoteža”. Natovarili smo ruksake alatom, materijalom, mesom i burecima, većina je u svakoj ruci nesto nosila, kako Goran kaze, zbog ravnoteže, a Juka je stavio u ruksak vaser vagu 🫣.
Po dobrom starom običaju, Ćoa je kroz Krivi Gaj skinuo sve s neba, zvao Jelenu da ga iščlani iz Društva, ostavio pola stvari putem, al’ na kraju uspješno stigao do Kuće gdje ga je Goran već čekao sa novim zadacima. “Nema odmora dok traje obnova”.
Još se samo Juka čekao, a Ćoa je odmah zaključio da je ostavio mandat u Krivom Gaju i vratio se u Ribnik. Nedugo nakon stiže i Juka, iako na izmaku snaga, donio je željezo koje je Goran već tipkajući nogom čekao.
Ćoa i ja, još dva puta, dolje gore, dolje gore, i sve smo donijeli, ipak moramo pazit na Juku, mandat nije neg’ počeo.
Najprije posao pa kava, opet posao, roštilj, opet kava, cola, svega je bilo, kako bi se završilo sklonište koje je Ćoa ostavio još iz svog mandata. 😂
Krpajući Ćoine rupe privedešmo dan kraju, ja se uputih prema okretištu gdje me čeka prijevoz, a dečki ostadoše noćiti kako bi i tijekom sutrašnjeg dana napravili još nešto posla i Gorana iskoristli do maksimuma, a ujedno dogovorili i zidanje roštilja.
Uz svu dobru volju za nošenjem stvari, na okretištu nam ostadoše još uvijek nekol’ke grede. Kad idući put uhvatimo Gorana nadamo većem odazivu i pomoći i drugih članova kako bismo priveli ove poslove kraju i podružili se opet uz kavu i roštilj.
Proteklih dana u četvrtak i petak naše Društvo je bilo domaćin jednog prelijepog događaja.
Ugostili smo 70 malih planinara iz Splitsko -dalmatinske županije iz grada Trilja zajedno sa njihovim učiteljima.
Cijela priča je počela početkom veljače nakon što me nazvao predsjednik PD”Jelinak” Trilj i rekao da imaju male planinare u svom društvu i pitao me može li dati moj broj njihovoj učiteljici koja je organizator planinarskih izleta za djecu i pristao sam,a sve dalje je potvrda one tvrdnje Paula Coelha” Ako nešto dovoljno jako želite ,cijeli Svemir će se urotiti da vam pomogne to ostvariti”
Učiteljica Mirjana Dokić je jako željela dovesti djecu svoje škole i pokazati im jednu od najljepših županija u našoj domovini kao i njen glavni grad.
Koliko smo privlačna destinacija govori dovoljno podatak da je u početku bilo prijavljeno 30 djece ,ali nakon roditeljskog sastanka i prezentacije gdje će ići i što će vidjeti broj prijavljenih se popeo na 70.
Naša zadaća je bila da ih nakon što dođu vlakom dočekamo i prevezemo i provedemo po značajnim mjestima i lijepim vrhovima našeg kraja.
Smještaj i večeru im je omogućila osnovna škola “dr .Jure Turić” .
Na redovnom sastanku našeg Društva sam upoznao članove sa idejom i dobio sam potporu ,a naši planinari su odlučili pomoći kako budu mogli. Kroz dva mjeseca pripreme ugodno sam se iznenadio susretljivošću svih kojim sam pokucao na vrata kako bih dogovorio termine i uvjete za lokacije koje želimo posjetiti. U dogovoru sa učiteljicom odlučili smo da posjete Memorijalni centar Nikola Tesla i Spomen dom dr.Ante Starčevića ,a mi smo odabrali da ih povedemo na vrh Krčmar poučnom stazom “Vile Velebita” i kroz Pećinski park Grabovaču poučnom stazom “Čovjek i krš”
Sve pripreme su odrađene I došao je Dan D vrijeme iskrcavanja na našem željezničkom kolodvoru.
Dugo jako dugo naš kolodvor nije bio ispunjen smijehom i veselom grajom kao sada.
Upoznali smo se sa učiteljima kojim zaista treba skinuti kapu na volji ,jer nije mala stvar voditi 70 malih ljudi bilo kamo ,a kamo li ih nagovoriti da se penju na brda i na par sati puste mobitele .
Ekipa se ukrcala u bus i otišli smo do Centra Nikole Tesle gdje su narednih sat i pol pažljivo slušali odlično predavanje voditeljice iz Centra,uspjela je sve zainteresirati pa im je taj sat i pol prošao u trenu .
Poslije obilaska Centra preuzeli smo mi planinari i krenuli pješke do podnožja Krčmara. Uspon je od malih nogica tražio češće pauzice pa su kao i svi mi planinari pomalo gunđali penjući gore ,ali zato kad su došli do vidikovca i kada im se otvorio pogled na cijeli Smiljan,Gospić pa sve do Zira u daljini oduševljenju nije bilo kraja .Tu smo se mi planinari rasporedili u lanac do vrha i osigurali im siguran uspon na sam vrh Krčmara odakle je stvarno jedan od najljepših pogleda sa brda iste takve visine.
Djecu su oduševili i likovi u kamenu vuk,Vila Velebita i hajduk.
Prije silaska se slikalo na sve strane jer sa jedne strane planina ,a sa druge livade , potoci i oranice pružaju zaista lijepe kadrove.
Niz brdo smo išli s pjesmom ,ukrcali se u bus i zaputili do osnovne škole ,gdje ih je pozdravio ravnatelj i poželio dobrodošlicu ,dvorana čista i topla,madraci raspoređeni i čekaju da im pruže udobam san.
Ekipa je još poslije prošetala gradom i preplavila naš trg i trgovine u blizini.
Prvi dan je završio po planu.
U petak ujutro nalazimo se opet kod škole i autobusima krećemo do Spomen doma dr Ante Starčević ,ekipa je malo pospana jer su kako kažu učitelji do ponoći prepričavali protekli dan🙂
Kod Spomen doma dočekale su nas ljubazne djelatnice Državnog arhiva Gospić koje su predavanje o Ocu domovine približile uzrastu posjetitelja koji su taj skraćeni životopis doživjeli kao odličnu priču te će je vjerovatno i zapamtiti.
Nakon predavanja obilazak Doma i izložbi pa je sat i pol vremena proletilo.
Nastavljamo u Grabovaču gdje po dolasku najprije slijedi pustošenje frižidera sa sladoledom i sokovima te kupovina lijepih suvenira za uspomenu.
Poslije tog opuštanja krećemo na našu turu oko vrha Grabovače poučnom stazom Čovjek i krš,a učitelja Tomu ostavljamo da pripremi žara za roštilj.
lNaša podugačka kolona kretala se veoma lijepom i laganom stazom čitajući sa poučnih tabli o prijašnjem načinu življenja našeg čovjeka na ovim prostorima te o povijesti ovog krškog kraja.
Pred kraj staze kao i uvijek slijedila je nagrada,pogled na rijeku Liku i pejzaž kao iz snova. Uslijedio je opet foto session u tolikoj mjeri da će vjerovatno cijela Splitsko- dalmatinska županija vidjeti ono čemu se mi divimo svaki dan.
Nakon povratka na početak staze spustili smo se u Roštilj dragu ,mjesto koje Pećinski park iznajmljuje posjetiteljima za spremanje omiljenih delicija.
Tomo je već napravio žar pa je Sistem prionuo pravljenju ražnjeva za kobasice i za čas su Zdenka i Jele demonstrirale pravilno pečenje kobasica na štapu🙂
Dječije veselje i sreća je razgalilo sve nas pa smo u odličnom raspoloženju ,pričali ,smijali se i pekli ručak .
Kada je trebalo krenuti na bus za Gospić svima nam je bilo žao što ne traje još.
Na željezničkom kolodvoru oprostili smo se od naših malih(samo rastom) i velikih prijatelja uz njihov poziv i naše obećanje da ćemo im uzvratiti posjet.
Moram priznati da mi se već nakon 15 minuta pojavio osjećaj da mi nešto fali,ali i olakšanje što je hvala Bogu prošlo sve bez ijednog problema,a nagrada nam je svima bila zadovoljna i sretna dječija lica u protekla dva dana…dobro i hladna piva nakon svega 🙂
POSEBNO ZAHVALJUJEM na pomoći i suradnji u realizaciji ove ideje: Turističkoj zajednici Ličko senjske županije,Memorijalnom centru Nikola Tesla,Državnom arhivu u Gospiću,Pećinskom parku Grabovača,osnovnoj školi”dr Jure Turić” ,obrtu za prijevoz putnika “VELEBIT TOURS” .
A velika velika zahvala svim članovima Društva koji su mogli odvojiti svoje slobodno vrijeme te su pomogli da ostvarimo bar neke dječije snove i da upoznamo divne ljude sa kojim ćemo se uvjeren sam vidjeti u njihovom kraju .
Lp,
Milan Jurjević
Sastanku je nazočilo tridesetak članova Društva, pretresli smo prošle događaje ,prijavili se na nove izlete i pomoć u pratnji djece koja nam dolaze u goste iz Trilja, te za akciju na Visočici idući vikend za koju bismo trebali još par muških, a i ženskih ruku.
Rusov pohod se održava od 1993.god. pod nazivom “Tragom 1. izleta PD”Nikola Tesla” ,a od 2003.god. pohod se održava pod nazivom:Rusov pohod odnosno preimenovan je po zaslužnom članu društva ,inicijatoru i pokretaču pohoda Antunu Željku Matišinu-Rusu koji je preminuo 2002.god.
Naše društvo je tradicionalno godinama sudjelovalo na ovom pohodu.
Izlet će se održati
20.04.2024.god.(subota) polazak u 06:00 sati s parkinga kod kapelice sv.Ivana Nepomuka,ul.Kralja Petra Krešimira IV Gospić.
*Prijevoz* : Unajmljenim kombijima ili autobusom ovisno o broju prijavljenih .
Troškovi prijevoza 20 do 25 eura po članu ovisno dali kombijem ili busom ,odnosno o broju prijavljenih.
Prijava na izlet : Milan Jurjević 098 902 16 02 ili na redovnom sastanku Društva 01.04.2024.
Krajnji rok za uplatu je 15.04.2024. ukoliko član odustane od izleta molimo da se javi najkasnije do 17.04.2024. do 20:00h .
Poslije toga više nećemo biti u mogućnosti vratiti novac osim ako imamo nekog drugog člana na listi čekanja ili ako sam član nađe sebi zamjenu.
U slučaju bolesti Upravni odbor Društva na osnovu liječničke dokumentacije donijet će odluku o povratu sredstava. Novac za izlet moguće dati kod Milan Jurjević,Jelena Frković.
Težina zleta:
Tehnički lako
Kondicijski srednje teško 5-6 sati laganog hoda .
Potrebna oprema:
Planinarska,osobna i zdravstvena iskaznica ,gojzerice,štapovi za hodanje,mobitel,slojevita odjeća,zaštita od vjetra i kiše,1,5 litara vode,odjeću za presvući se,poželjne tenisice u kombiju ili busu za prezuti se .
Prehrana i opskrba:
Prehrana za vrijeme uspona isključivo iz ruksaka,kada dođemo do planinarskog doma Runolist biti će bogata ponuda pića i jela po popularnim cijenama i glazbom uživo.
Plan puta:
Krećemo u 06:00 sati sa parkinga mikod kapelice sv.Ivana Nepomuka .Na polazišnu točku uspona veliko parkiralište PP Medvednica kod potoka Bliznec stižemo cca 09:00 h tu nas čeka piće dobrodošlice i kolači .Tko želi može odvojiti par eura kao dobrovoljni prilog za organizatora.
Uspon kreće smjerom Bliznec-Njivice-Hunjka-Sljeme-planinarski dom “Runolist” -Bliznec 5-6 sati hoda. Polazak iz Zagreba oko 17:30 dolazak u Gospić oko 20:30 .
Na pohodu se mogu nabaviti obilaznice planinarskog društva “Tesla” Zagreb i to ” Najviši vrhovi hrvatskih županija” i ” 40 vrhova za 40 godina”
Zanimljivosti:
Najpoznatija priča od mnogih o Medvednicu je priča o Crnoj Kraljici ,nju su još kao djevojčicu udali za moćnog ugarskog cara Sigismunda .
Bila je vrlo lijepa ,ali strašno okrutna,navodno je mlade ljubavnike nakon što bi joj dosadili bacala sa vrha tornja.
Okrutno ponašanje je nadopunjavao i izgled, duge crne kose i obučena u crno dobila je od naroda naziv Crna Kraljica,a o njoj i danas podsljemenskim krajem pricaju strašne priče.
Zvala se Barbara i bila je kći Hermana Celjskog najmoćnije plemićke obitelji u regiji ,imala je i brata Ulrika koji je također ušao u povijest kao najokrutniji Medvedgradski vladar svih vremena. Taj grad u planini je sagrađen kako bi branio Kaptol i okolna sela ,ali sami vladari su činili ogromno zlo svojim podanicima i seljacima . Tako su i nastale predaje o Crnoj Kraljici koja je ako su i 10% istinite priče bila uistinu zastrašujuća.
Sa vrha Sljemena 1033m za lijepog vremena vidi se cijeli Zagreb ,Klek,Kamniške Alpe i Triglav u daljini .Za cjenu od 10 eura moguće je popesti se na TV toranj 1118 m I popiti kavu na vrhu sa dobrim pogledom.
1874.god. nakon uspona na Klek prof. Johannes Frischauf iz Graza je oduševljen ljepotama predložio Vladimiru Mažuraniću i Budi Budisavljeviću da se u Hrvatskoj osnuje planinska organizacija .Nedugo potom u Zagrebu je osnovano Hrvatsko planinsko društvo,čime su Hrvati postali deveti narod u svijetu i prvi u ovom djelu Europe,sa svojom planinskom organizacijom.
Izlet će se održati
13.04.2024.god.(subota) polazak u 07:30 sati s parkinga kod kapelice sv.Ivana Nepomuka,ul.Kralja Petra Krešimira IV Gospić.
*Prijevoz* : Unajmljenim kombijima ili autobusom ovisno o broju prijavljenih .
Troškovi prijevoza 15 eura po članu.
Prijava na izlet : Milan Jurjević 098 902 16 02 ili na redovnom sastanku Društva 01.04.2024.
Krajnji rok za uplatu je 08.04.2024. ukoliko član odustane od izleta molimo da se javi najkasnije do 10.04.2024. do 20:00h .
Poslije toga više nećemo biti u mogućnosti vratiti novac osim ako imamo nekog drugog člana na listi čekanja ili ako sam član nađe sebi zamjenu.
U slučaju bolesti Upravni odbor Društva na osnovu liječničke dokumentacije donijet će odluku o povratu sredstava. Novac za izlet moguće dati kod Milan Jurjević,Jelena Frković.
Težina zleta:
Tehnički lako do srednje zahtjevno ,prema vrhu ima malo sajli i užadi.
Kondicijski srednje teško 3,5-4 sata hoda .
Potrebna oprema:
Planinarska,osobna i zdravstvena iskaznica ,gojzerice,štapovi za hodanje,mobitel,slojevita odjeća,zaštita od vjetra i kiše,1,5 litara vode,odjeću za presvući se,poželjne tenisice u kombiju ili busu za prezuti se .
Prehrana i opskrba:
Prehrana za vrijeme uspona isključivo iz ruksaka,nakon što se spustimo nazad u mjesto Bjelsko za sve sudionike organiziran je besplatan ručak.
Plan puta:
Krećemo u 07:30 sa parkinga kod kapelice sv.Ivana Nepomuka. U Ogulin stižemo oko 08:30,tamo ćemo negdje popiti kavu,oko 09:15 nastavljamo za mjesto Bjelsko udaljeno 13 km,odakle započinjemo uspon do planinarskog doma Klek cca 50 min. U 11:00 predviđen je program povodom 150 godišnjice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj,biti će prikazana atraktivna pokazna vježba HGSS-a u obližnjoj stijeni Podkleka. Svi zainteresirani sudionici dobiti će razglednicu Kleka i prigodni pečat .
Uspon na vrh Kleka biti će organiziran uz vodstvo planinarskih vodiča HPS-a i osiguranje članova HGSS-a .
Nakon uspona i silaska u Bjelsko organiziran je besplatan ručak i planinarsko druženje. Po povratku u Ogulin ako stignemo moguć je posjet i razgled Alpinističke zbirke Zavičajnog muzeja u Ogulinu koji je također za taj dan besplatan
Zanimljivosti:
Klek je istaknuta planina na rubu Velike Kapele ,iznad grada Ogulina .To je jedno od najatraktivnijih i najpopularnijih planinskih odredišta u Hrvatskoj .Ima oblik 3-4 km dugog hrpta strmih strana,na čijem je vrhu 200 metara visoka stjenovita glava .Prema narodnoj predaji je okupljalište vještica u olujnim noćima ,pa su one postale svojevrstan simbol Kleka i Ogulina.Zbog svoje misterioznosti i bajkovitosti mjesto je bilo dobar temelj svjetski poznatoj spisateljici za djecu Ivani Brlić Mažuranić za prelijepe dječije priče.
admin 
