Konjevača je još jednom pokazala kako je jedan od najzahtjevnijih, ali i najatraktivnijih vrhova obilaznice Lički gorski biseri.
Odlučili smo zaokružiti našu izletničku aktivnost za 2012. godinu posjetom ovoj južnovelebitskoj ljepotici na samom kraju godine.
30. prosinca u 8 sati i 30 minuta krenuli smo od lovačke kuće Lagosta iz Brušanske dulibe laganim hodom do Petrova dolca u koji smo stigli za sat vremena. Očekivali smo takav lagan uspon do vrha međutim čekalo nas je iznenađenje.
Zadnji strmi dio uspona prije izlaza na sedlo između Male i Velike Konjevače, kroz bukovu šumu, bio je teži i opasniji nego što smo očekivali. Snijeg se zaledio pa smo usporeno napredovali pokušavajući cipelama i štapovima pronaći uporište za svaki novi korak tražeći najbolji put. Umjesto predviđenih sat vremena, trebala su nam skoro dva, pa smo na vrhu bili oko 11 sati i 30 minuta. Ali i opet se je isplatilo osvojiti vrh, Konjevača vas svaki put namami da joj obećate ponovni dolazak. Ljepotu pogleda najbolje će vam prenijeti fotografije, a za poseban osjećaj morat ćete se popeti gore. Za silazak smo odlučili nikako ne ići istim putem i „gubiti“ glavu na ledu nego smo lagano sišli po hrptu Male Konjevače.
Taj put bio bi dobra alternativa za uspon u zimskim uvjetima jer je koliko toliko osunčana strana pa na njoj nema leda koji bi vas usporavao.