Da se visokogorskim planinarenjem mogu baviti ljudi svih dobnih struktura najbolje svjedoči primjer četvero članova Planinarskog društva „Željezničar“ iz Gospića, koji su se popeli na najviši vrh Slovenije Triglav, visok 2.864 metra 7. kolovoza na dan obilježavanja 120 obljetnice izgradnje Aljažovog stolpa. Svečanost na vrhu je bila jedna od niza manifestacija u sklopu obilježavanja početka planinarstva u Sloveniji. Predvođeni najstarijim među njima Tomislavom Čanićem iz Planine Blato iznad Bohinjskog jezera pošli su Milan Klobučar (55), Igor Šikić(30) i Rea Klobučar (13).
Najteže je bilo tog prvog dana kad se išlo neobilježenom kraćom ali strmijom stazom preko Krsteniškog Stoga (1877 m), a potom Jezerskog Stoga (2040) uz strmo spuštanje do Malog Polja prema Vodnikovom domu (1817 m). Prilično iscrpljenima od teškog terena i stalnih promjena visine, kao i vrućine dobro im je došao ručak sa žlicom i odmor više od dva sata. Napunjeni novom snagom i željom za postizanje cilja krenuli su na uspon do Planinarskog doma Planika na visini od 2.404 metra. Tu se zanoćilo u prepunom domu koji su na sreću ranije rezervirali. Rano ustajanje, doručak i uzimanje najnužnijih stvari, a ponajviše vode za vrh i uspon na planinski simbol Republike Slovenije.
Nakon 15 minuta čekaju ih prve čelične sajle i klinovi. Za vrijeme uspona odbacuju se sve brige i misli se koncentriraju isključivo na mjesto gdje stati novogom u stijeni, prihvatiti se za klin ili pomoći se sajlom. Na mjestima gdje ima više mjesta se zastaje, razgledaju se panorame, što je hrabrim planinarima posebna nagrada i za što se isplati doći. Ekipa dolazi do Malog Triglava (2725 m), gdje im s desne strane dolaze planinari iz pravca Doma na Kredarici. Na redu je grebenski hod gdje je potrebno manje osiguranja, ali zato i više hrabrosti. I konačno, glavni uspon na veliku Triglavsku stijenu koji je najstrmiji, ali i najbolje osiguran. Malo više je potrebno strpljenja, jer se treba mimoći na vrlo uskom prostoru s planinarima koji silaze s vrha.
U trenutku dolaska na sam vrh upravo počinje svečanost obilježavanja 120 obljetnice slovenskog planinarstva, koju je predvodio vrh Planinarske zveze Slovenije na čelu s njihovim mladim i sposobnim predsjednikom Borisom Rotovnikom. Slovenski planinarski savez je 7. kolovoz odredio kao dan svoje proslave, jer je tog dana 1895. godine na inicijativu dovškog župnika Jakoba Aljaža postavljen stup (ili razumljivije – okrugla kupola) koja je po njemu i dobila ime. U svom izlaganju predsjednik Rotovnik je istaknuo da je okrugli stup na vrhu Triglava upravo simbol stoljetne težnje za opstojnost i državu slovenskog naroda. Slovenci su, naglasio je Rotovnik oduvijek bili vezani na gorski svijet, a ovakav Stup pripada vosokogorskom kraljevstvu. Na kraju proslave podijeljene su prigodne razglednice svim sudionicima skupa. Gospićanima je posebno zahvaljeno na ciljanom dolasku na ova događaj, pa su tako dobili čast da se fotografiraju na vrhu s najvećim dužnosnicima PZS predsjednikom Bojanom Rotovnikom, dopredsjednikom Tonom Jesenkom i tajnikom Matejom Plankom.
Silazak s vrha bio je posebno dojmljiv, a najmlađi Rea i Igor bili su oduševljeni prekrasnim pogledima na najviše vrhove Julijskih, Kamniških, Karavanskih i susjednih austrijskih i talijanskih alpa.
Manje od sata trajalo je spuštanje niz triglavske stijene do doma na Planiki. Laganiji obroci bili su podloga za daljnje cjelodnevno planinarenje do Koče pri 7 triglavskih jezera, gdje je trebalo zanoćiti. U Tržaškoj koči na Doliču (2151 m) kraća pauza za okrijepu i nastavak puta preko sipara Hribarice na 2358 m i spuštanje prema triglavskim jezerima. Dosta „usovna“ šetnja većinom po kamenjaru uz triglavska jezera koja svake godine imaju sve manje vode nije planinare iz Like obeshrabrila. Mjesta za zasluženi odmor i noćenje su ih čekala, a uz to i nezaobilazna jota s dodatkom komada mesa.
Nakon noćenja planinari Gospića, predstavnici svih generacija su si dali srcu oduška uz dobar doručak za povratak. Počelo je s laganim usponom do prijevoja ispod Štapce (1851) za Dedno polje (1560 m) i dolazak na predposljedni cilj Koča na planini pri jezeru (1453).Prolazak kroz Dedno polje posebno autora ovog priloga se na trenutak vratio u sijećanje na prizore kada je prije 40 i više godina prolazio ispod Badnja, Vaganskog vrha i Tulovih greda na Velebitu gdje se susretao s gorštacima koji su čuvali stada goveda, ovaca i koza. U predjelima kroz koja su prolazili u Sloveniji uživali su gledajući stada, brojne turiste koji su uživali u planinskim delicijama, a na planini Krstenici posjetili su pravu pravcatu – SIRANU. Ovo je ozbiljna tema za razmišljanje našim političarima i gospodarstvenicima u Hrvatskoj, jer je neoprostivo zapuštanje planinskih resursa u Hrvatskoj – poglavito Velebita.
Od Dednog polja i spuštanja do Planine Jezero i Blata najvećim dijelom išlo se strmo. Po dolasku do automobila presvlačenje i osvježenje i kao da je nestalo trodnevnog umora. Slijedi odlazak u St. Fužinu i stajanje u Ribčevoj Lazi gdje se fotografiraju pred spomenikom četvorici poznatih slovenskih planinara s pogledima prema Triglavu.
Tu se autor ovog napisa fotografirao prije 35 godina na otvorenju spomenika i sjetno prisjetio svojih 18 pohoda na Triglav.