Unatoč brojnim otkazivanjima pohoda od Oštarija do Zavižana, neki opravdani (kvarovi dva automobila), neki malo manji itd, može se reći da se pohod ipak održao. Plan je bio da jedna grupa pođe iz pravca Baških Oštarija do Zavižana a druga grupa obrnutim putem i da se svi nađu u Kuginoj kući gdje bi razmjenili ključeve automobila i „odradili“ stazu do kraja. Me- đutim,došla je samo jedna grupa u sastavu Marija Pavelić, Mario Krpanić iTomislav Čanić koja je odlučila otići do Kugine kuće i napraviti kružnu turu preko Smojverskih duliba, Radlovca i Skorpovca opet do Kugine Kuće.
Na toj turi bilo je zanimljivih susreta s planina- rima iz mnogih drugih društava, a i s dosta domorodaca koji dolaze u napuštena velebitska sela i obnavljaju svoja napuštena ognjišta (Smojveri iz Radlovca, Došeni iz Bačić dulibe…). Zanimljive su primjedbe nekadašnjih stanovnika Velebita da su u planinarskim kartama netočno napisani nazivi pojedinih vrhova (primjerice, Budakovo brdo u planinarskim kartama je prema autohtonom stanovništvu Vrbansko brdo, a Prikinuto brdo je Budakovo brdo). Nažalost takvih netočnih naziva na Velebitu ima dosta. Vjerujemo da će se netko od nadležnih sjetiti jednog dana da se stanje dovede u red. Prigoda je kada se bude radio prostorni plan da se takve stvari isprave. Posebno se to odnosi na zamjene naziva zaseoka i sela, jer potomci vlasnika koji se žele vratiti na svoja ognjišta i nešto graditi imaju problema u zemlji- šnim knjigama.
Odmaknimo se već jedanput od Austrougarske, govore potomci stanovnika Velebita i ustrojimo svoje knjige, ako treba otiđimo u Beč gdje ćemo dobiti prave podatke.
U četvrtak i petak, cijelu turu Oštarije – Zavižan prošli su bračni par Božica i Dalibor Smajić, inače žive u Biogradu na moru, naši su članovi i jako su povezani s Društvom već nekoliko godina.
Usput, Božica je rođena Perušićanka – Dasović. 2. rujna krenuli su od Baških Oštarija do Kugine kuće, tu zanoćili i u petak, 3. rujna krenuli preko Smojverskih duliba na Premužićevu stazu i za 10 i pol sati došli do Zavižana. Tamo ih je dočekao jedan član Društva i odvezao do Ličkog Osika gdje su odsjeli kod rodbine.