Proteklog vikenda, 17. veljače. trinaest članova PD Željezničar Gospić u sklopu svog Godišenjeg plana izleta pohodili su na jednodnevnu zimsku avanturu na najvišoj točki Gorskog Kotara, odnosno na 19. tradicionalni zimski uspon na Bjelolasici (1534m), u organizaciji HPD „Bijele stijene“ Mrkopalj.
U rano hladno zimsko subotnje jutro prema dogovoru okupljamo se kod Lidla, još uvijek pospani ali dobro raspoloženi očekujemo našeg vozača Mišu koji dolazi u točno dogovoreno vrijeme. Smjestili smo prtljagu i ostalu opremu, ali nam nedostaje vodič izleta, član našeg planinarskog društva Tihomir Crnković. Vožnju od Gospića nastavljamo prema L.Osiku, nalazimo se sa vodičem, vožnju nastavljamo prema Perušiću, odnosno prema ulazu na autocestu. Naša odredišna, ujedno i polazišna točka je Mrkopalj, odnosno Begovo Razdolje, najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj smješteno na 1078 metara nadmorske visine na zapadnim obroncima Bjelolasice. Po dolasku na odredište obavljamo jutarnje rituale u obližnjem ugostiteljskom objektu gdje nas dočekuju ljubazni domaćini, kao i veliki broj planinara iz svih krajeva hrvatske. Bliži se vrijeme početka uspona, formira se kolona dvjestotinjak i više planinara, slijedi pozdravni govor domaćina. Prije samog polaska slijedi fotografiranje, kao i obično, a ono što je najvažnije kada se radi o zimskom usponu je vremenska prognoza. Vrijeme je bilo savršeno, snijega sasvim dovoljno, ispunjeni svi preduvjeti za nezaboravan zimski uspon. Nakon što smo poslušali sve potrebne informacije o planinarskoj ruti kao i samom pohodu uputili smo se makadamskom cestom dužine 6 kilometara do Vrbovske poljane. Važno je naglasiti da se na istoj cesti nalazi cca 70 cm ratrakom ugaženog snijega. Slobodno možemo zahvaliti i gorskim spašavateljima, odnosno spašavateljima HGSS stanice Delnice koji su prvi pristupili pohodu, na skijama i motornim sanjkama i na taj način olakšali pohod svim sudionicima. Po dolasku u Vrbovsku poljanu domaćini su pripremili bogatu okrijepu gdje smo obavili kratki odmor koji je zbilja bio potreban jer kako su rasli metri nadmorske visine tako je rastao i snježni pokrivač, a mi se približavamo u podnožje Bjelolasice od kuda slijedi zahtjevan uspon, gdje je visina snijega na mjestima iznosila i do cca 150 cm. Podno samog vrha Bjelolasice Kula (1534m) osjetimo surovost zimskih uvjeta u planini, ali kako se kaže u dobrom društvu i uz smjeh sve je lakše i zanimljivije. Kako se približavamo samom vrhu osjetimo jak vjetar, uvjeti su ekstremni, ali je pogled čist, puca na sve strane. Jak vjetar ne dozvoljava zadržavanje na vrhu što sebično koristimo za okrijepu i zajedničko fotografiranje. Po silasku sa vrha slijedi najzanimljiviji dio, spuštanje, u ovakvim uvjetima za sve koji nisu imali adekvatnu opremu najsigurniji je bio bob na stražnjici, zasigurno i najzanimljiviji ili princip tko kako zna i umije. Nakon zanimljivog spusta sada već dobro ugaženom stazom/cestom slijedi povratak do Begovog razdoblja. Rumenih obraza, zadovoljni, pomalo već i umorni stižemo do odredišta gdje je na red došao grah i koješta uz grah, kao i sumiranje dojmova sa ovoga prekrasnog zimskog izleta.
Slobodno možemo reći da je trinaest članova PD Željezničar uspješno odradilo tehnički i kondicijski zahtjevan uspon – Zimski uspon na Bjelolasicu.
Marija Pađen
