Nakon par dana pretraživanja po internetu i biranja onoga što nam odgovara, zatim desetak poziva da saberemo kombije za prijevoz, odaberemo restoran koji će nas najbolje ugostiti i odredimo provjerene vozače među nama došlo je i to nedjeljno jutro kada smo se još pod okriljem noći sabrali na našem standardnom mjestu za polazak na izlet.
Nešto prije 6 sati, 4 kombija, 31 planinar i planinarka bilo je spremno zaputit se iz naše Like u Žumberački kraj.Vesela kolona krenula je kroz grad koji se polako budio ispraćena pogledima par prolaznika koji se vjerovatno pitaju što nas je spopalo zorom ranom u nedjelju.U našem kombiju i nismo izgleda neki jutarnji tipovi pa ne pričamo puno, ali zato imamo Ćou koji nam je objasnio SVE, ako smo do sada i živjeli u neznanju sada su neke stvari puno jasnije, od porijekla imena sv.GERME, do razlike glasanja pasa u Perušiću “jevau” od ostalih u Lici koji jednostavno kažu “vau”.
Sve to i još više od tog bilo je upućeno našoj Nini iz Perušića koja je stoički izdržala sve šale kojim bi on “došo” i “prošo” do nje i čekala je svoj trenutak (ali o tom malo poslije).U Brinju radimo pauzu i kupimo 4 članice Gromovače, pijemo kavu s nogu i neophodnu dozu nikotina, a na polasku moja me ekipa skoro i ostavlja dok se nisu sjetili da su skupljene pare za ovo putovanje kod mene i da bi ipak možda bilo dobro da me povezu.
U Karlovcu silazimo sa autoputa i krećemo kroz Draganić gdje saznajemo da nam je svima porijeklo odavde jer tu na stupovima žive rode koje su nas nekada davno donijele našim kućama 🙂
Prolazimo kroz Krašić rodno selo bl. Alojzija Stepinca i nakon još pola sata krivudanja kroz brijege dolazimo u Sošice 9:40 h, tu nam se pridružuje još 8 članova i prijatelja iz Zagreba pa nas je ukupno 43.
Zahvaljujući jedinom ugostiteljskom objektu u mjestu i jedinom unisex WC-u, M kao madam i Ž kao Žentlmen na istim vratima, a zbog istovremenog posjeta 100 tinjak ljudi iz drugih društava dobili smo dobrih 40ak minuta za polagano ispijanje kave dok su se potrebiti prebacivali sa noge na nogu i čepkali čekajući WC (drugi put znat će da je najbolji WC u šumi 🙂).
U 9:20h krećemo prema vrhu laganim tempom nogu pred nogu, staza je lijepa tu i tamo prekrivena ledom pa ima poneko proklizavanje i bliski susret pozadine sa tlom, ali bez većih posljedica osim smijeha ostalih kada vide da je sve u redu.
Sistem je na početku kolone i drži dobar ritam razmjerno mogućnostima svih u grupi.
Slušam našu Miru kako kaže da nema bolje terapije od ovoga “kod kuće me bole i ruke i noge i sve, a čim krenem stazom sve boli prestaju”. Neki pak zaključuju kako će morati penjanje na Oštru ubaciti u tjedni raspored i malo popraviti kondiciju.
Prolazimo kroz lijepu bukovu i smrekovu šumu čiji mirisi opijaju
Nakon 2,5 sata stižemo na vrh Sv. Gere (1178mnv), najviši vrh Žumberačke gore, i trudimo se olakšati rančeve za što više namirnica.
Ispod RTV tornja radimo zajedničku sliku, a pojedinačne sa vidikovca, odakle zahvaljujući prelijepom sunčanom danu pogled seže sve do Triglava.
Tko je htio bio je i na misi koja se tradicionalno održava od 94′ god. na vrhu. Tada je počelo kao molitva za mir u Hrvatskoj i BiH, a sada se moli za mir u cijelom svijetu.
Oko 13 h dijelimo se u dvije grupe, jedna će nazad istim putem (6,5 km do Sošica), a druga kružnom turom, još 12 km preko par vrhova i kuće Vodice nazad u Sošice .
Svatko je sam odabrao razumno procjenivši svoje sposobnosti tako da je u dužoj turi bilo 23 člana, a u kraćoj 19. Kraću turu vode Jelena i Goran, a našu dužu Sistem.
Krenuli smo bez puno zastajkivanja putem pošto je pred nama još 3,5 sata hoda, a htjeli bi prije mraka do Sošica.
Prvi vrh na našoj kružnoj turi je bivši Bezimeni vrh, a sada Hranilovićev vrh, ime je dobio po poznatom geografu dr.sc. Hinku pl. Hraniloviću. To je i najviši vrh Zagrebačke županije sa 1006 mnv.
Zatim uz brijeg, niz brijeg, nekoliko puta, malo po Sloveniji, malo po Hrvatskoj i dolazimo do Ravne gore (1001 mnv) gdje radimo kratki odmor pa opet gore uspuhani i dolje pjevajući, do vrha Pliješ (977 mnv), ubiranje pečata, slikanje, gutalj rakije, pa dalje do kuće Vodice. Na Vodicama 50ak planinara gušta uz zapaljenu vatru i pijuckaju pivo, malo sastajemo družimo se s njima, obilazimo kuću koja je je zaista lijepo uređena, zovemo naš restoran i Kate naručiva hranu da nas dočeka gotova kada stignemo.
Spuštamo se stazom u Sošice i tu nakon 18,5 km u 16:40h završava naša tura.
Druga grupa nas je dočekala lagano pijuckajući pivo, kavu, u lokalnoj gostionici pa smo se svi skupa nakon presvlačenja u suho i prezuvanja u čiste tenisice ukrcali u kombije i krenuli za “Žumberački raj”, naš odabrani restoran.
Na ulasku u restoran dočekala nas je dobrodošlica od jednog malog srndaća Srećka kojem nitko nije mogao odoliti da ga ne pomazi. Domaćin nas je sve počastio domaćom rakijom koja je vratila boju u obraze. Pogostili smo se svatko prema svojim željama. Zaključak na kraju, oni koji su izabrali pastrvu ili gulaš najbolje su prošli i količinom i okusom.
Netko se zasladiti palačinkama, netko pivom i gemištom.
Ćoa je imao loše recenzije za punjeni odrezak, srećom jedino su ga on i Vjeko naručili, a Vjeko se i nije žalio 🙂. Nakon 2-3 ture plaćamo za šankom račune i opraštamo se sa domaćinom te krećemo za Gospić, pjesma u kombiju odaje zadovoljstvo svih.
Najednom Marina se javlja na mob. i nakon uvodnih rječi pokušava se opravdati nekom kako su svi sve platili i da nije moguće da je nešto ostalo neplaćeno, svi smo utihnuli, uostalom odakle im njen broj, zaključuje da su ga našli na recenziji koju je ostavila za restoran.
Na kraju pomirljivo prihvati da će platiti ona na račun što treba i ispada da nije plaćen samo punjeni odrezak koji je pojeo Ćoa. Marina prekida razgovor. Ćoa se okreće i počima paljba “kako ih nije sramota sve sam platio i ostavio kusur, nisu normalni, pa Juka ti si bio pored mene kada sam plaćao vidio si, rekoh: “ja se ne sjećam, svoje sam plaćao”, nastavila se salva psovki … dok nismo svi prasnuli u smjeh pa na kraju i on.
Tako je došla na naplatu mom imenjaku i “jevau” i “išo,došo,prošo” i cijeli dan zezanja, normalno sada on smišlja uzvrat.
Uglavnom sa smijehom i pjesmom vratili smo se oko 21:00 h u Gospić, izpozdravljali smo se u mislima već na sljedećem izletu. Prelijepo proveden dan i odlično druženje svih.
Žao mi je naše Anite i Jadranke koje su iz opravdanih razloga morale odustati od izleta i Marijane iz Gromovače koja zbog temperature koju je dobila putem nije mogla na brdo već nas je čekala cijeli dan, ali nadoknaditi će one to drugi put.
Posebno hvala našim vozačima Pauli, Vesni, Goranu, Mili i Igoru koji su nas sigurno vratili kućama.
Pozdrav svima do drugog puta 🙂🍻
Milan Jurjević
