Na 150-u obljetnicu planinarstva u Hrvatskoj odazvao se lijep broj članova Društva i sudjelovali smo u svim aktivnostima povodom ovog važnog događaja.
24 nas kao planinari došli smo kombijima i osobnim autima,naš Zoka pridružio nam se iz Zagreba te nam dovezao i počasnog predsjednika našeg Tomicu, još 4 naša vodiča od ranog jutra pa do kasno navečer su osiguravali stazu,a 4 naša člana su u sastavu HGSS-a osiguravali cijeli događaj,te smo kao relativno malo Društvo izuzetno ponosni zato što smo brojčano i sudjelovanjem u organizaciji parirali znatno većim Društvima.
Ovaj događaj je bio dobra prilika da osim uspona na Klek sretnemo stare prijatelje iz cijele domovine. Preko dvije tisuće planinara u odličnom raspoloženju sastalo se na Kleku da se proveseli i ujedno pokaže da smo bitna karika i da bi nas se trebalo pozorno slušati kada se govori o budućnosti naših planinarskih domova ,kuća,skloništa kojih ne bi ni bilo da ih već desetljećima ne održavaju i prave sami planinari,stalno upozoravamo i na očuvanje prirode koja je bitna za opstanak. budućih generacija a ovo je bio dan kada su se naše poruke mogle čuti.
Po dolasku u Ogulin počastili smo se kavom i nastavili za Bjelsko odakle smo počeli uspon …do prvog štanda sa poslasticama 🙂
kušalo se odličnih domaćih kolača pa nastavljamo dalje put Doma.
Uspinjući se prolazimo pored naših vodiča Klobučara,Zele,Bubice,Luce koji su od samog jutra raspoređeni na stazi kako bi bili pri ruci za sve potrebe planinara,usput ih malo zezamo što ne mogu sa nama,ali smo i zahvalni i ponosni na njih što paze na sve nas.
Nailazimo i na naše dečke iz HGSS-a koji upravo pomažu pri transportu jedne lakše ozljeđene planinarke.
Kod Doma stižemo baš u pravo vrijeme kako bismo prisustvovali pokaznoj vježbi HGSS-a u kojoj je uključeno i spašavanje sa stijene vojnim helikopterom.
Tijek vježbe popratili smo zadivljeni umijećem kako pilota tako i pripadnika HGSS-a koji su se na konopu spustili do “unesrećenog” te ga nakon pripreme za transport i odvezli na sigurno .Scene su bile kao iz akcijskih filmova i potvrđuju kako imamo nevjerojatne i sposobne ljude spremne pomoći u svakoj situaciji .
Poslije toga smo nastavili sa usponom unatoč kolonama ljudi koji su se vraćali iz smjera vrha Kleka neobavljenog posla i govorili nam kako je popeti na vrh nemoguće zbog velike gužve,ali mi ne bismo bili mi da ne pokušamo pa smo polako razmjenjujući se i sačekujući ipak napredovali prema vrhu. Uz nas su bili i planinari iz Kaštela pa smo vrijeme čekanja kratili pjesmom tako da nam nije teško palo.
Nakon nekih sat i pol vremena bili smo na vrhu i prvo što nam je palo na pamet ,svakako ćemo ovdje doći opet jer pogled koji se pruža odozgo objašnjava što je oduševilo i prije 150 godina ljude koji su odlučili osnovati planinarski savez u Hrvatskoj .
Uživali smo ugrijani suncem koje je ovaj dan bilo kao da je 7 mjesec pa smo lijepo i uhvatili boje 🙂
Nakon mnoštva slika zajedničkih i pojedinačnih spustili smo se nazad do Doma na zasluženo pivo .
A kod Doma suprotno svim našim uvjerenjima iz djetinjstva o ružnim ,krezavim stvorenjima sa bradavicama na nosu dočekale su nas prelijepe vještice sa Kleka koje su podjednako oduševile mušku i žensku ekipu u tolikoj mjeri da su se naše inače do sada dobre cure odmah uključile u sestrinstvo i usput položile i dobile dozvole za novo prevozno sredstvo(metlu).
Međutim iako lijepe ,siguran sam da vještice sa Kleka imaju i nadnaravne moći jer muški dio ekipe nije skidao oči sa njih.
Po povratku u Bjelsko podružili smo se sa prijateljima sa vrha iz Kaštela pa nije falilo pjesme i smijeha.
Poslije tog dio ekipe je posjetio muzej u Ogulinu ,a drugi dio je isprobao gastronomske specijalitete pa onda kombijima pjevajući do Gospića .
Vratili smo se živi i zdravi prepuni dojmova i jedva čekamo sljedeće druženje .
Malo kasnije kada sam već pošao leći i izišao na balkon zapaliti ” još jednu cigaretu prije spavanja” na tren mi se učinilo da pri mjesečini na nebu vidim na metlama naše cure ,razbarušene i raspuštane kose kako izvode vratolomije iznad grada….Juka dosta je pive biži leć 😄
