PD Željezničar Gospić je tradicionalno organiziralo ljetni uspon na Oštru te sa svojom podružnicom u Perušiću i na Metlaču.
Dogovor i obavijest svim građanima je bila da se na početku uspona na Oštru nađemo u 10h ,a Metlača 13h kako bismo u 15:00 stigli na Ćojluk gdje su općina Perušić,turistička zajednica općine i Pećinski park Grabovača organizirali Zeleni sajam u sklopu kog se održavalo i natjecanje u kuhanju kotlića,jahanje uz rjeku Liku,kajakarenje,dječije predstave i pjesma i ples uz tamburaše.
Ljetni uspon je ovaj put opravdao svoj naziv jer već oko 9 h temperatura je bila bliže 30°, tako da smo ja i Ćoa krećući od kuće ka Oštri bili spremni popeti se na vrh sami jer na ovoj pasijoj žegi čak se i psići drže hlada i izbjegavaju bilo kakvo kretanje ne bi ih ni čopor mačaka izvukao na sunce 🙂
Dojma sam da su i najveći rekreativci naši OPG ovci radili treću smjenu prošlu noć pa sada po danu spavaju i odmaraju i traktori i balirke.
Međutim izgleda da se kod nas planinara nešto pomaklo u genetskom kodu pa na vanjske utjecaje i neprilike samo još tvrdoglavije nastavljamo u brdo.
Kada smo stigli pod Oštru tamo nas je dočekalo dvadesetak planinara ,a posebno nam je srce zaigralo kada smo vidjeli sedam mališana heroja od koji su neki već prekaljeni planinari pa im fali još samo jesenji uspon da bi dobili bedž kao priznanje da su popeli našu Oštru u sva četiri godišnja doba tu je i Antonela koja je sa nama bila i na Proljetnom usponu sa svoje pune 3,5 godine ,novi su nam Juki i Maša i baš veseli vidjeti ta radosna dječija lica koja obećavaju da će i iza nas ostati ekipa koja voli brdo,šumu,životinje i ljude ,ekipa koja će nastaviti brinuti o svemu tom.
Svaka čast roditeljima koji ih uče pravim vrijednostima.
Putem do vrha kao i uvijek bilo je i sumnji u same sebe i svoju snagu te i pomisli o odustajanju ,ali pod starom krilaticom Svi za jednog jedan za sve i bodrenjem na vrh smo stigli svi,a tad je zaista bilo lijepo vidjeti ta dječija lica koja su odisala ponosom i možda i nesvjesno utkala u sebe vjeru koja će ih dalje nositi kroz život jer će znati da koliko god izgledale nesavladive neke prepreke i teške ,upornošću i malim koracima na kraju ćemo ih svladati ,a tada nas čeka nagrada za sve pretrpljeno.
Na vrhu smo podijelili hladne sokove i štrudlice koji kod kuće nikad neće biti tako slatki i dobri kao na vrhu.
Slikali smo se i gledali nas Gospić i Velebit kako titraju u vrućini ljetnog zraka ,zaista svako godišnje doba na našoj Oštri ima svoju ljepotu.
Dok smo se spuštali sve je išlo puno lakše ,pomalo na nogama ,pomalo na guzicu što je izazivalo salve smijeha i kod nas i kod djece.
Sišli smo do auta pozdravili se sa našim malim planinarima ,a mi malo veći krenuli za Perušić kod naše Nine koja nas je već nestrpljivo čekala.
Skupilo nas se 30 ak ,a posebno vesele mladi ljudi od 20 ak godina koji su se odlučili pridružiti te i učlaniti u naše Društvo.
Nina nas je kao i uvijek dočekala sa kolačima i čašicom dobrodošlice pa smo obnovivši energiju popeli i Metlaču koja je dobrim djelom u hladovini pa i nije bilo teško ,a na lijepim vidikovcima smo se slikali i uživali u pogledu na taj lijepi kraj.
Upoznali smo i Matu ,izuzetnog čovjeka koji je osmislio i uredio Matinu stazu te spojio vrhove Debela glavica(775 mnv.),Kašika(835 mnv.),i Risovac (860 mnv.) te kroz tih 10,5 km planinarenja dao priliku svima da uživaju u ljepotama rijeke Like i Perušićkog polja.
Napravio je i kutije za pečate na vrhovima i pomogao Pećinskom parku Grabovača u sređivanju STAZE PET VRHOVA te zaslužuje sve pohvale za svoj entuzijazam i želju da svojim sugrađanima i svim posjetiteljima osigura da mogu uživati u prirodi.
Nakon spuštanja sa vrha otišli smo svi na Ćojluk gdje nas je dočekalo pivo dobrodošlice koje je baš dobro došlo nakon vrućeg dana.
Našli smo dobar hlad i uživali na tom mjestu pored Like koje je zaista čarobno ,a sam pogled na rijeku i kanjon čije se stijene oslikavaju na vodi smiriva i opušta .
Tada su nas pronašli naši prijatelji iz PD Gromovača Otočac i pozvali na kotlić kod sebe što smo rado prihvatili jer znamo da su ekipa za sve i da ćemo se dobro provesti.
Ugostili su nas kotlićem,pršutom,pivom ma nije falilo ni ptičijeg mlijeka i veliko im hvala prije svega na dobrom druženju. Njihov predsjednik Ivan,kuhar Čezo,Kiko,Darko ma svi cijela ekipa zajedno sa nama je uživala u svakom trenutku ,pjevalo se ,smijalo i plesalo pa je sav umor od toga dana zaboravljen te jedva čekam da to ponovimo 20.07.2024. kada u Otočcu imamo skup za Dan planinara Ličko senjske županije .
P.S. umalo se desio i transfer mi njima našu Ninu oni nama kuhara ,ali pošto je na natjecanju dobio samo utješnu nagradu za najsimpaticnijeg kuhara odustali smo makar mi za bolji kotlić od njegovog ne znamo ,a i volimo mi našu Perušićanku i nedamo nikom🙂
Kada se poželimo Čezinog kotlića i pjesme naći ćemo se već negdje svi zajedno.
Na kraju bio je ovo lijep vrući ljetni dan kako i priliči sa dosta zanimljivosti i prilike za dobrim druženjem.
Lijep pozdrav svima do drugog puta 🙂
