Kada i kako je počeo sada već tradicionalni noćni uspon na Visočicu.
Zaslužna je naša Nikolina Nina Rukavina koja je spojila svoju ljubav prema čitanju sa ljubavlju za planine i tako čitajući knjigu Velebitskim stazama od gospićkog pisca i strastvenog planinara dr. Ante Rukavine koji je imao veliki dar da svojim opisima planina i ljudi čitatelju dočara ljepotu viđenog kao da se sam nalazi na tom mjestu.
Slijedi isječak iz knjige zbog kojeg je Nikolina sa 5-6 prijatelja prvi put 2012 godine krenula na noćni uspon , svi mi ostali kroz godine se priključivali te nastavili ići do danas i prenosimo priču ostalima o prizorima sa naše ljepotice Visočice u smirajima dana.
” Divne su noći na Visočici . Izlazak u sumrak na poljanu nekoliko minuta iza doma dočarava nam Gospić , gdje po nizovima svjetala prepoznajemo svaku ulicu.
Svaka žarulja kao da svjetli sjajem druge boje , pa grad djeluje kao da se duga rasula u raznolike kuglice i stvorila šarenu maramu nad njim.
Malo dalje s vrha pogled na more ,na Zadar,na putujuće brodove i danas već na leteće satelite, užitak je radi koga se isplati penjati po noći na sam vrh.
Nije rijetkost da planinari i ponoć dočekaju na vrhu.
Što je veća tama to je bolji vidik na osvjetljena udaljena mjesta. Lijepo se vidi Udbina, a rijetki sretnici kažu da se vidi i talijanska Ankona u vedroj noći poslije kiše. Zvijezde se čine da su tako blizu kao da se mogu rukom dohvatiti i samo stalna tišina kao da priča o udaljenostima i prostranstvima koja nas okružuju”.
dr. Ante Rukavina
(Velebitskim stazama)
Zaista je teško odoliti nakon ovakvog opisa da ne spakuješ ruksak i ne kreneš put vrha . Dvanaest organiziranih noćnih uspona do sada i medu nama ljudi koji su popeli sve i jedan svjedoče da nikada neće dosaditi ,nikada u tih dvanaest puta naša kraljica nije nas dočekala ista ,uvijek u drugoj haljini ,uvijek sa drugom kulisom i uvijek mi …isti , a drugi , istim je očima gledamo a drugačije vidimo , čarobno je to i ta ljubav će potrajati dok bude snage , dok se bude moglo , a kada ne bude već sada mogu naslutiti čežnju i osmjeh i suzu kada je budem iz doline gledao , a neki drugi mladi ljudi sa lampama na glavi biti će svjetionik gore u daljini .
Sinoć nas je dočekala pravo domaćinski , otvorila vrata od svih svojih odaja , pustila da zavirimo u svaki kutak , čak je i klimu namjestila da nas onako zajapurene sa plus 30 i nešto iz doline dovede u ugodnu normalu .
Kako je padala večer tako je naša primadona malo promijenila ćud i odlučila navući veo od oblaka koji je bura zadizala kao bijelu haljinu Marilyn Monroe , a ona je nevidljivim rukama pridržavala iznad naših glava te nam stidljivo ko fol zaklanjala pogled i na Antina treperava svjetla grada i na zvijezde koje su nekom drugom sijale večeras i pokazivale put.
Možda mi je bilo malo žao zbog ljudi koji su po prvi put tu , ali kad bolje razmislim mudrica Visočica je to opet pametno odigrala ,pokazala dovoljno da se svatko zaljubi i ostalo prikrila na vrijeme da joj se i dogodine vrate očekujući više , iskusna je ona i zna sa nama 🙂
Ukupno nas 74 planinara i ljudi koje smo poveli sa nama pričalo je ,pjevalo i smijalo se kao da se svi znamo već sto godina, opet je planina uspjela i sve naše brige kao mrvice sa stolnjaka otresla pod vrhom ,vjerovatno će ih bura sanijeti u dolinu pa će nam se po povratku zalijepiti neke od njih ponovno na cipele , ali
gore, na vrh, ne tamo nemaju pristupa. Svi smo gore od 6 do 66 godina sretni , a da i ne znamo zašto , ne moramo ni znati dovoljno je nasmiješiti se onom do sebe i proširiti taj dobar osjećaj.
Ne nismo sekta koja na vrhu čeka NLO da nas pokupi i odveze …negdje…nama je sasvim dobro i ovdje , ako će stati i popiti jednu sa nama dobro došli , ako ne ma sretan im put🙂 ,imamo mi svojih ljepota ovdje da ih se ne stignemo nadgledati za cijeli život .
Spustili smo se pjevajući do naše kućice pa zastali malo radi običaja Ličkog kad dođeš kome u kuću moraš popiti čašicu nečeg pa da ti se i neda.
U grad smo došli oko ponoći i zadovoljni pošli u krpe , a kao i svaku večer starac Velebit nas čuva i grli kao što je i naše stare i kao što će i djecu naše djece.
Nadam se da će netko od ovih prekrasnih ljudi koje smo večeras poveli na vrh zavoljeti planine kao i mi i pridružiti nam se jer kod nas uvijek ima mjesta za dobre duše.
Hvala na pomoći vatrogascima,Parku prirode Velebit,HGSS Gospić ,nadam se i Zajednici sportova LSŽ ,hvala Matiji Ivanetić i Mariji Pađen na slikama i ostalima koji su slali svoje fotke, hvala svima koji ste došli i učinili ovaj uspon još i ljepšim, hvala našim prijateljima iz PD Mrsinj i PD Gromovača vidimo se kod vas .
Do drugog puta lijep pozdrav 🙂
