Naše Društvo je za 14.09. promijenilo svoj godišnji plan za izlet taj dan zbog više nego opravdanog razloga, naime PD Gromovača iz Otočca je slavilo svoj rođendan na koji su nas i pozvali, a druženje sa tako dobrom ekipom se ne propušta.
Najave lošeg vremena su dosta naših članova odbile od izleta , ali nas 15 smo se odlučili ne pokolebati pa smo osobnim autima u subotu ujutro krenuli za Carevu kuću gdje je najavljeno okupljanje.
Preko Pazarišta i Štirovače gdje su se oblaci bili navukli do samih vrhova velikih jela, a hladna kišica uz buru nagovještavala i mogući snijeg vozili smo se iskreno razmišljajući kako od uspona na Krajačev kuk neće biti ništa , ali bar ćemo sa prijateljima popiti kavu i rakiju, prebaciti koju i vratiti se kući i bar nećemo iznevjeriti organizatora pošto znamo koliko je truda potrebno da se sve pripremi.
Kod Careve kuće na ugodnih +5 i naložena vatru u roštilju ipak nas se sastalo 40-50 upornih.
Pošto je kišica i dalje pomalo sipila odustaje se od Krajačevog kuka , a Ivan odlučuje da odemo do Alana I vidimo kakva je tamo situacija pa popnemo nešto lakše i pokazalo se to odličnom odlukom.
Ugrijani čašicom domaće šljive dolazimo na Alan i kiše nema, bura malo brije , ali stvarno nikome ne smeta, priča ,zezanje i hodanje taman da postignemo radnu temperaturu i eto nas na Zečjaku 1622 m drugi po veličini vrh Srednjeg Velebita , pogled na uzburkano more otoke i oblake koji vise iznad samog mora teški od kiše daju nam pravi doživljaj jeseni koja je malo uranila.
Pošto kod nas još uvijek ne pada , a svi smo raspoloženi za dalje krećemo na sljedeći vrh zbog čijeg je naziva muški dio ekipe bio u dubokoj nedoumici da li se popeti ili ne , ako se pročuje hoćemo li izgubiti reputaciju , ali na kraju smo svi završili na njemu , Kita 1573 m po riječima planinarki i nije nešto impresivan i za pamćenje , ali eto slike sa njegovim imenom na kamenu su ovjekovječene uz salve smijeha…muški se nisu htjeli slikati već su se brže bolje udaljili otud.
Prepjesacili sve skupa nekih 10 ak kilometara vratili smo se hvala Bogu suhi do Alana I auta te se zaputili natrag do Careve kuće.
Kod kuće je vrijedna logistika opet predvođena Čezom pripremila kotlovinu za prste polizati pa su se tanjuri punili i po dva puta .
Fino nahranjeni nazdravili smo sa pokojom pivom , a pjesma i druženje je potrajalo i do iza ponoći za sve koji su htjeli, najuporniji su na kraju nagrađeni i opet sa Čezinim specijalitetom pizzom iz peći koju je on sam napravio , koji su probali kažu da je vrijedilo čekati .
Kao i uvijek sa dobrom ekipom cijeli dan je prošao u odličnom raspoloženju , a naš Dragan sa srcem ko kuća volio je sve oko sebe i još kad mi je rekao da u svome selu na pragu svoje kuće redovno kada se vrati pošalje poruku cijelom svijetu iz sveg glasa vičući Dragaaane volim te , potvrdio mi je što sam već znao da bi bio sposoban voljeti druge najprije moraš voljeti sebe , a Dragan to zna i bez filozofske škole.
Još jednom hvala ekipi iz Gromovače koja nas je odlično ugostila i iskreno se nadam da će zajedničkih druženja biti još i više jer dobro nam ide .
Do idućeg puta, lijep pozdrav svima.
