Svaki izlet ima svoju posebnost, a ovaj je za mene bio poseban jer sam prvi put organizirala višednevni izlet za 36 ljudi, koji je uključivao planinarenje na meni potpuno nepoznato mjesto. Unatoč nervozama oko nepoznanica i najavama lošeg vremena – jake bure, juga i kiša – imala sam izvanredan tim koji je kao i uvijek uskočio na pomoć. Juka, sa svojim iskustvom, briljantno je pomagao oko pitanja vezanih uz smještaj, kombije i troškove, dok je Lucija, čak i večer prije,konzultirala kolgicu koja dobro zna stazu i sve dodatno pripremila, a Tihomir je pružao dodatnu podršku u organizaciji planinarenja svojim savjetima što još posjetiti. U jednom sam trenutku, dok je Luce živo opisivala detalje staze, čitajući zabilješke sa svog papirića, osjetila zahvalnost što imamo vodičku koja, unatoč svom iskustvu, dodatno istražuje i priprema svaki detalj. Njezin savjestan pristup uliva sigurnost.
Naš put započeo je u Gospiću s prvim stajanjem u Novom Vinodolskom, gdje smo se, kao što je postala tradicija, kratko zaustavili kod rotora na kavi uz more i marinu – kafić kojeg mi je nedavno otkrila Jele i koji sam odmah zavoljela.
Još na trajektu, peimjećujem da će nam vrijeme biti odlično. Odluka da zamjenimo dane te da se glavni izlet preko Osorčice zamijeni posjetom Cresu i kraćim usponom prvi dan na Sis pokazala se ispravnom. S trajekta smo krenuli prema Sisu, a uspon – kratak i oštar nagrađuje nas predivnim pogledom, što je potaknulo našu odluku da tu sjednemo i ručamo.
U gradu Cresu, dok su neki uživali u opuštenoj kavi, drugi su, puni energije, istraživali svaki kutak i kapelicu, crkvicu, trgove i upijali autentičnu atmosferu otoka.
Nakon Cresa stižemo u smještaj u lječilištu na Lošinju koji je pravi doživljaj – prekrasno uređen prostor s detaljima iz austrougarskog doba, a domaćini i ljubazno osoblje dočekuju nas s obilnom i ukusnom večerom. Sljedećeg jutra, nakon doručka, krenuli smo na Osorčicu. Kombije smo ostavili u Osoru, a u mjestu povrh Nerezina smo se okupili s ostatkom ekipe kako bismo započeli hodanje po planinarskoj stazi do vrha Sv. Mikula. Staza je dobro održavana, s lijepo uređenim vidicima i ugodnim usponom. Iako je na početku na grebenu visio oblak, ubrzo je nestao, a sunce je zasjalo kad smo krenuli preko grebena.
Tijekom uspona neki su lagano koračali i divili se prirodi, drugi su svojim razgovorima i opažanjima dodatno uljepšavali put. Na vrhovima smo se zaustavljali, slikali i uživali u svježem zraku, što je dodatno uljepšavalo doživljaj. Prije povratka, brzi Goran i Mario otišli su po kombi, osiguravši da stignemo na trajekt u pravom trenutku.
Naši vozači su vješto upravljali kombijima dok smo se mi ostali odmarali i drijemali.
Ovaj izlet na Cres i Lošinju bio je prava avantura ispunjena izazovima i prekrasnim prirodnim ljepotama. Unatoč mojim početnim brigama, timski duh, stručni vodiči i entuzijazam cijele grupe učinili su da se svi osjećaju ispunjeno i sretno, te da u svoju knjigu uspomena ubilježimo još jedan lijep zajednički doživljaj.
Autor: Paula Perković
