Tjedan na izmaku prigodnim nas je događanjima dostojno doveo pred samo „veliko finale“, odnosno sutrašnje svečano otvorenje obnovljene planinarske kuće na Visočici, praćeno 118. tradicionalnim pohodom na jedan od najljepših i najpopularnijih velebitskih vrhova. Večerašnjim predavanjem Borisa Aleraja ( KIC, 19:30 h ) na temu „Slike iz povijesti penjanja u Paklenici i malo više“ završava uvertira u sutrašnji dugo očekivani događaj.„Tjedan Visočice“ zaista je opravdao svoj naziv, počevši u ponedjeljak ( 27.06) dječjom radionicom održanom u prostorijama KIC-a. Dvadesetak dječaka i djevojčica pod vodstvom slikara Ivana Golca maštovito su prikazali svoje viđenje Visočice, poigravši se bojama na način da nam velebitski vrhovi nikada nisu bili šareniji, veseliji i razigraniji. Zabavno i poučno, druženje je naposljetku bilo i prekratko za sve ideje malih genijalaca. Predvečerje slijedećeg dana ( utorak, 28.06 ) obilježeno je izložbom fotografija, također u prostoru KIC-a. Za ovu prigodu sabrana od strane članova PD Željezničar te ostalih zaljubljenika u Velebit i Visočicu, zbirka fotografija je dopunjena i iz arhiva Specijalnih jedinica policije ALFA i AJKULE, čiji su pripadnici sudjelovali u obrani domovine na području Velebita i Visočice tijekom Domovinskog rata. Ponosni smo i sretni što je dio pripadnika nazočio izložbi pa smo tako od dragih gostiju mogli iz prve ruke saznati detalje tog najmračnijeg djela bliže povijesti ovih prostora. Ipak, i iz teških vremena provedenih na Visočici, ti su ljudi ponijeli i lijepe uspomene, anegdote i sjećanja, na način kako to samo ratnici znaju. Drago nam je što se rado vraćaju na iste staze, one kojima, zahvaljujući njima, danas prolazimo bezbrižni. Kronologija fotografija zadire u prvu polovicu prošlog stoljeća, Visočica u crno-bijelom prikazu tadašnjih foto-objektiva, znani i neznani planinari kojih više nema, dominantni Gojtanov dom kojeg također više nema kao takvog.
No, dobri stari Krivi gaj i prepoznatljivi obrisi vrha ono su što se do danas nije promijenilo. Nadalje nas fotografije vode preko spomenutog razdoblja početka devedeseth sve do unatrag 3 godine kada je začeta ideja o uspostavi planinarske kuće, odnosno obnovi tadašnjeg neuglednog skloništa podno Visočice.
Usporedne fotografije po principu „prije i poslije“ najbolji su dokaz da slika govori 1000 riječi. Od ruševne jazbine do idilične kućice u cvijeću ( šumi ) – a između trud, znoj, požrtvovnost, neuništiva volja, inovativnost i bezbroj koraka uzbrdo sa tisućama kilograma tereta na leđima i u rukama vrijednih ljudi – članova PD Željezničar, pripadnika HGSS stanica Gospić, građana-dobrovoljaca… svih onih koje bi skeptični promatrač prije tri godine nazvao ( ludim ) sanjarima, a cijelu ideju gotovo utopijom. U pravu je bio W. Disney: Ako o nečemu možete sanjati, onda to možete i ostvariti.