Subota, 02.07.2016., sigurno će u analima PD „Željezničar“ Gospić ostati zapisana sjajnim slovima. Trogodišnji požrtvovni rad i gotovo fanatični entuzijazam gospićkih planinara okrunjeni su ispunjenjem cilja – otvorenjem planinarske kuće na Visočici. Za veliku šaroliku obitelj PD Željezničar, kuća na Visočici je puno više od objekta, nepojmljivo više od hrpe dovučenog materijala. Ona je pobjeda sanjara, kruna truda. Materijalna nagrada nemjerljive vrijednosti svima onima koji su se usudili pomisliti da je od neuglednog, trošnog skloništa moguće stvoriti nešto toliko toplo – nešto što se potpuno opravdano može nazvati i osjećati kućom.
Kakav je to dan bio! Trostruki povod za proslavu – naime, svečano otvorenje kuće na Visočici popraćeno je 118. tradicionalnim pohodom na istoimeni vrh, a ujedno je i proslavljen dan planinarskog društva „Željezničar“ Gospić. Proslavu za pamćenje uveličali su gosti-prijatelji iz cijele Hrvatske, njih 400-tinjak. Odozgo smo darovani sunčanim, ali ne prevrućim danom pa su planinari od ranog jutra prisustvovali četverosatnom pohodu od sela Rizvanuše do samog vrha. U skladu sa planom i bez većih odstupanja od istog krenulo je okupljanje kod izvora Pizdica, pozdravne riječi organizatora te početak uspona, a samo svečano otvorenje kuće proteklo je uz popriličan broj uzvanika, neizbježno rezanje vrpce na ulazu i tople riječi organizatora i uvaženih gostiju.
Zdravice, osmjesi i čestitke zamijenili su mir i tišinu kojom je kuća uobičajeno okružena.
Do kasnih poslijepodnevnih sati planinari su pohodili vrh, udaljen oko pola sata hoda od same kuće. Visočica se nadeko šarenila rijekom ljudi. Još jedan neizbježan punkt subotnjeg slavlja bio je, za tu prigodu ustrojen, buffet „Krivi gaj“, postavljen na okretištu ceste odakle uspon nastavlja isključivo planinarskom stazom. Koliko god na prvu zvučalo upitno – improvizirani šank i amaterska ekipa šankerica –osoblje PD Željezničar ( doduše pod čvrstim, iskusnim vodstvom), uspješno je opslužila sve goste. Gosti su počašćeni grahom i fritulama ( hvala neznanoj junakinji iz Biograda! ). U hladu stoljetnih bukvi postavljena je kronološka foto izložba, a degustirao se i prodavao lički sir i jogurt. Gosti-prijatelji mogli su za uspomenu kupiti majice i kape s logotipom Visočice i PD-a, te pokupiti promidžbene materijale.
Da slavlje bude potpuno, pobrinuli su se tamburaši pa nije nedostajalo pjesme i plesa. Dečki iz HGSS-a osigurali su pohod duž cijele rute, dan je i njima prošao bez ikakvih ozbiljnijih intervencija.
Približavanjem noći, dio planinara je napustio okretište pošavši kućama, a manji dio se još jednom uputio do planinarske kuće gdje je bilo organizirano noćenje. Koliko je bilo spavanja, a koliko je noćenje poprimilo neke druge elemente, to znaju samo oni koji su tamo dočekali zoru. Ponašajući čudnu moć ambijenta kuće na Visočici, feštalo se ne samo do duboko u noć, nego i slijedećeg dana.
Nadamo se da će u danima koji dolaze kuća na Visočici služiti svojoj namjeni u punom kapacitetu, a isto tako vjerujemo da će svaki putnik-namjernik brigom, pažnjom i poznatom planinarskom etikom ostaviti iza sebe ovaj naš mali biser onako kako doliči, da još dugo svi u njemu možemo uživati.+
Posebno pravo uživanja samo od sebe se nameće stvaraocima i realizatorima ove ideje, ljudima kojima će sigurno biti neobično obići kuću bez nekoliko desetaka kilograma tereta na leđima. Zahvaljujući njima, na čast i ponos stoji gore naša kuća.