Odlučlili smo se odazvati na poziv za proslavu 70 og rođendana naših prijatelja iz Bihaća . Upoznali smo se prošle godine na proslavi dana PD”Mrsinj” u Korenici gdje smo se dobro zabavili i obećali smo im doći za njihov dan.Poslije toga smo se sreli i na Kleku i zvali su nas putem maila te stvarno nismo puno razmišljali hoćemo li ići kada nas netko tako srdačno poziva više puta.
27.04.2024. u 6:15 na stalnom mjestu polaska nas 14 i petnaesti Sistem još čeka na L.Osiku .
Dan je počeo samo tako ,bar što se mene tiče ,ekipa me iznenadila poklonom za rođendan …sa dva poklona,prvi je odličan ranac koji će zamjeniti moj poderani bar na lijepim izletima,a stari će i dalje biti dobar za nositi teret na Visočicu kad zatreba ,a drugi poklon je simbol našeg grada koji je došao u obliku boce …naime naša Marta vodarica za ovu priliku se malo razodjenula i za planinara ponijela rakiju umjesto vode 🙂.
Veliko hvala svima na poklonima ,a “ja ne mogu drugo nego da vas volim”.
U Korenici ispijamo dobru kavu ,a na granici kao da svi putevi vode u Bihać ,kolona podugačka.Strpljivo prolazimo i nakon pola sata eto nas u Zavalju početnoj točki našeg izleta .
Mi i Ogulinci smo zadnji pa nismo stigli na pozdravni govor,ali bar smo taman za pokret u brdo. Kolona od preko 200 planinara iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske razvukla se kroz šumarke na početku staze ,razgovori,vicevi i poneka pjesma ovo planinarenje od početka pretvara u lijepo i veselo druženje.
Naši vodiči bar ovi koje smo upoznali Darinka i Mida su uvijek tu negdje uz sve nas pazeći da sve prođe kako treba.
Stazom prolazimo kroz bukovu i jelovu šumu u koje je proljeće donijelo stotine mirisa ,boja,zvukova. Ptice kao da se nadmeću sa našom grajom te se odasvud čuje himna buđenju zemlje u vječnom ciklusu koji nas podsjeća da je sve bilo prije nas i biti će još dugo kada nas ne bude ,ali eto nekim slučajnim odabirom baš mi smo stvoreni i sve nam je dano da uživamo u svakom neponovljivom danu ,na nama je samo da otvorimo oči i budemo svjesni trenutka,da ne prolazimo gluhi i slijepi kraj darova koje primamo,živimo život sretni ,lakše je i ljepše nego stalno čangrizati uvijek za nečim što nam fali,a istina je dok se možemo popeti na planinu ne fali nam ništa.
Ima li što ljepše nego kao što su se sada nakon nekoliko godina od prvog susreta na našem Velebitu kada se u skloništu koje prima 8 ljudi stislo njih 20 na noćenju,opet ovdje na Pršinim uvalama našli naš Ćoa i Mida i prisjetili se tih trenutaka kada su u divljini i hladnoći do tada nepoznati ljudi podijelili među sobom sve što su imali u tom malom skloništu i svima je bilo dobro.
I tako smo u dobrom raspoloženju nakon pet sati stigli do planinarskog doma našeg domaćina gdje smo bili počašćeni odličnim kolačima i gulašom koji je zadovoljio sva istančana nepca…osim onih koji su se požurili pa spržili osjetilne pupoljke ,ali ni oni nisu ostali gladni 🙂.
Popili smo i pravu tursku kavu baš po ćeifu.
Nakon druženja i pjesme ljubazni domaćini organizirali su nam prijevoz do naših auta .Tada pada dogovor da ćemo posjetiti najveći podzemni aerodrom bivše države Željavu.
Do izlaska iz Bosne malo smo pogubili auto sa naših pet plavuša ,ali ono što se mora priznati dokazale su da se plavuše najbolje zabavljaju 😉
Po dolasku na aerodrom ostali smo uistinu zatečeni viđenim . Zapanjujuje pomisao koliko je novca utrošeno da bi se ovako nešto izgradilo ,kako bi nas čuvalo od “vanjskog neprijatelja” ,a na kraju je jedino borbeno korišten protiv svog naroda,isto tako izgleda nevjerojatno da je nešto ovakvo kada je već izgrađeno sada pušteno da tek tako propada . Aerodrom smo napustili sa nadom da će netko nekad naći umjesnim prikazivati ga kao turističku atrakciju što bi vjerujem i bila najbolja svrha.
U Korenici nas je sve naša Marijana iz “Mrsinja” počastila pićem i savjetima za neke zajedničke buduće izlete,pa smo se zaputili našem Gospiću.
Bio je ovo još jedan lijep dan sa dobrim ljudima,učvršćenim prijateljstvima od prije i novim stečenim prijateljima kojima ćemo se radovati opet na nekom planinarskom susretu ,vjerujem vrlo brzo.
Lp svima do drugog puta
