Susreti se održavaju još od 1960.god. i bili su uvijek prilika za odlično druženje i upoznavanje te svakako planinarenje.
U pozitivnom duhu nastavili smo i ove godine tu dobru tradiciju
Nakon par mjeseci dogovora ,razmjenjivanja poruka sa kolegama iz Slovenije ,prijava,odustajanja pa uključivanja novih napokon je i došao dan da krenemo za Sloveniju.
Prva lijepa stvar ovog izleta je svakako polazak u podne ,došli smo svi naspavani ,odmorni i veseli što krećemo provesti vikend u dobrom društvu i prelijepim mjestima u Sloveniji.
Nas 27 u tri kombija ,brojčano nikad jači ,a muški dio uvelike nadjačan od strane 22 planinarke ,na tom ćemo svako morati poraditi u budućnosti jer smo malo razočarali kolegice iz ostalih društava koje su očekivale puno kršnih Ličana,a na kraju došli nas petorica i to ne baš reprezentativnih primjeraka 🙂
Put do Slovenije protekao je u veselom raspoloženju i usputnim provokacijama na račun moje vožnje kada bih jurnuo čak i 120 h ,zaista ne uživam u brzini .
Zahvaljujući tome Paulina ekipa je već i popila i pojela dok smo mi stigli do prvog odmorišta .
Za usput smo pokupili u Otočcu naše dvije dame sa jednim ormarićem robe koju je jedna od njih ponijela ,mislim, za sve nas koji ne razmišljamo u kakvim bi se sve prilikama mogli naći🙂
U Sloveniju smo stigli dovoljno rano da bi u laganoj šetnji obišli prelijepo Bohinjsko jezero na čijoj smo obali bili i smješteni u vrlo dobrom hostelu.
Nakon dobre večere i šetnje uživali smo uz dobro muziku koju je puštao DJ iz jednog od društava na susretu .
Ujutro nakon buđenja i obilnog doručka svatko od nas je prema vlastitim željama izabrao jednu od tri ponuđene staze od organizatora .a oni koje ta ponuda nije zadovoljila smislili su sami svoj aranžman izleta za taj dan.
Na kraju dana nije bilo nezadovoljnih što je tko poželio to je i ostvario ,osim možda jednog ne osvojenog ,neviđeno lijepog vrha ( u povjerenju mislim da će i mnogima poslije nas ostati neviđeno lijep),ali nije bilo preveliko razočarenja jer sam put prema njemu i nazad bio je sa prelijepim šumama i vidikovcima.
Čak nas je i spust jednom šumskom vlakom punom blata zbližio sa našim Slovencima jer eto nisu ni oni nad ljudi ,nesavršeni su ko i mi i naše staze 🙂
Slatki umor i sjaj u očima koje još uvijek vrte filmove od tog dana bili su mi potvrda da Bohinj opravdano nosi epitet jednog od najljepših mjesta u Sloveniji.
Nakon večere opet prema vlastitim prioritetima neki su se pošli odmoriti ,a oni kojima se san nalazi na dnu ljestvice prioriteta zabavili su se uz pjesmu i ples dok nas metla nije potjerala.
Treći dan ujutro pao je na brzinu dogovor tko će još gondolom na Vogel i nastaviti avanture od jučer slovenskim vrhovima ,a tko će predstavljati boje domovine i društva u tradicionalnim natjecanjima između društava.
U ekipi sa kojom sam se ostao natjecati zajedno sa našim prijateljima iz HPD Željezničar Zagreb uživali smo u svakom trenutku jer nije nedostajalo od svih mogućih slastica i aperitiva za zagrijavanje do puno puno smijeha i natjecateljskog duha koji je na kraju bez obzira na rezultat manifestirao zagrljajima i čestitanjem jednih drugima uz normalno brundanje na sudca koji je bio neprimjereno naklonjen domaćinu ….Nino vratit ćemo im ,kada mi budemo domaćini biti ćeš sudac 😉
Zahvalio bih svima koji su se odlučili natjecati i navijati jer bez učesnika natjecanja ne bi niti bilo istog ,a ono se odvija već 60 godina pa ne bi bilo u redu da ga mi sabotiramo sada ,pogotovo nakon truda domaćina da nam ugodi u svim našim željama.
Poslije natjecanja i podjele zahvala i priznanja za osvojena mjesta domaćin nas je počastio odličnim gulašem za ručak na kom smo se sabrali svi i natjecatelji i naša ekipa koja se potrudila za još odličnih fotki sa okolnih vrhova i vidikovaca.
Uslijedio je dirljiv rastanak sa domaćinom ,dobrim predsjednikom Željezničara iz Ljubljane ,sa ekipom HPD Željezničar iz Zagreba sa kojima smo se baš baš skompali i sa svim ostalim sudionicima ,a pogotovo sa DJ em koji nas je uveseljavao dvije večeri.
Obećali smo si svi skupa ,ako ne prije ,a onda svakako ponovno druženje za godinu dana kod domaćina u Mađarskoj na Balatonu .
Put nazad prema našoj Lici protekao je tako da smo zaboravili na bolove u mišićima nogu jer su nas počeli hvatati grčevi od smijeha i prepričavanja ovog vikenda koji je prošao za tren.
Zaključak ovog izleta koji je ponudio mnoštvo vizualne ljepote ,podario nam je puno onog prelijepog osjećaja da bi zagrlili sve oko sebe i podijelili sreću doživljenu sa ljudima koji su se došli opustiti vikend i bar na tren zaboraviti svakodnevne probleme.
Još jedno posebno hvala Vjeki, Vesni i Pauli koji su nas sigurno dovezli kućama .
Svima lijep pozdrav do idućeg našeg druženja😄
