Za prvu subotu u veljači, Planinarsko društvo Željezničar iz Gospića organiziralo je izlet na naš najveći otok u Republici Hrvatskoj, ujedno i najveći otok u Jadranskom moru, otok Krk. Okupljanje planinara bilo je kao i obično, kod kapelice Svetog Ivana Nepomuka u Gospiću. Dolaskom na dogovoreno mjesto u 5 sati i 45 minuta, razveselila su me dobro poznata lica, no ono što me još više oduševilo su mnoga nova, meni nepoznata lica, što je jedan od pokazatelja da interes za ovakav način i stil života, za ove aktivnosti koje suvremenom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim, raste.
U točno 6 sati, 33 člana Planinarskog društva Željezničar, ukrcala su se u kombi i u osobne automobile i krenuli put Krka. Putem, u kombiju, neki su još malo dremuckali, ekipa sa zadnjih sjedišta uveseljavala je svojim doskočicama, no prelaskom Krčkog mosta uzbuđenje je raslo i svi smo jedva čekali da dođemo na odredište i započnemo sa planiranim obilascima.
Oko pola 9 stigli smo u Punat, te smo se u 9 i 20 ukrcali na brod koji nas je prevezao na otok Košljun koji se nalazi u neposrednoj blizini otoka i pripada njegovom otočju, točnije nalazi se u između grada Krka i Punta, a na otoku se nalazi franjevački samostan. Obišli smo crkvu Navještenja Marijina, sakralni muzej, razgledali prirodoslovnu zbirku i etnografsku zbirku, nakon čega smo napustili ovu prekrasnu oazu mira i tišine, te se uputili na osvajanje najvišeg vrha na otoku Krku, Obzove (569 m). U pola 12 krenuli smo asfaltiranom cestom put vrha, no ubrzo smo došli na kameni teren koji se protezao do samog vrha, jer kao i sam vrh Obzova i cijelo područje oko njega je potpuno kamenito. Putem do Obzove prošli smo Treskavac, ispod kojeg se nalazi izvor Suhe Ričine, jedini stalni vodotok na jadranskim otocima, kao i Veli Vrh. Cijelim putem pratilo nas je sunce uz jugo koji je s višom nadmorskom visinom jačao. Putem nije bilo strmina, a kamena golet, oskudna makija, more i oblaci spajali su se u čudesne slike.Putem smo također vidjeli zanimljive suhozide i slikovite lokve za napajanje stoke, te smo nakon 2 sata laganog hoda stigli na vrh Obzov odakle smo zbog hladnog vjetra samo nakratko uživali u pogledu na Riječki zaljev i okolne planine na kopnu.
Nakon spusta s Obzova, uputili smo se u malenu crkvu, crkvu Svete Lucije u Jurandvoru kraj Baške iz koje potječe starohrvatski glagoljički spomenik Baščanska ploča. Upoznali smo se s činjenicom da je Baščanska ploča, izvorno bila lijevi plutej, tj. pregrada između dijela kojeg koriste svećenici i dijela namijenjenom puku. U crkvi Svete Lucije nalazi se replika Baščanske ploče, dok se original nalazi i čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Nakon Jurandvora i Baščanske ploče, iako pomalo umorni, uputili smo se u Vrbnik. Pomalo i zbog vrbničke žlahtine, no najviše zbog najuže ulice na svijetu…da, ni mi nismo vjerovali ali to je ulica Klančić, promjera nešto više od 50 cm…neki su se provukli, a neki…