Plan izleta:
14.09. u subotu sastajemo se na parkingu kod kapelice sv.Ivana Nepomuka u Gospiću u 07:30 vozimo se osobnim vozilima do Careve kuće na Begovači preko Pazarišta i Štirovače ( tamo i nazad oko 120 km sve je asfalt) stižemo na Carevu kuću oko 09:20 , a pohod na vrh kreće u 10:00 h trajanje pohoda oko 5 h.
Tehnički ne zahtjevno , kondicijski srednje zahtjevno.
Za vrijeme pohoda voda i hrana iz ruksaka .
U 15:00 završetak pohoda i početak zabave uz pripremljen ručak na Carevoj kući.
PRIJEVOZ:
osobnim vozilima, troškove podijeliti između sebe, ispod teksta odgovoriti na pitanja idete li i imate li vozilo ili vam treba prijevoz.
KRAJNJI ROK ZA PRIJAVU: je 11.09.2024. srijeda kako bismo mogli javiti broj ljudi zbog hrane .
OPREMA:
Osobna,planinarska i zdravstvena iskaznica, tijekom uspona hrana iz ruksaka, voda 2 l, štapovi, baterija naglavna, rezervna odjeća i obuća, kabanica u slučaju kiše.
ZANIMLJIVOSTI:
Krajačev kuk 1659 m je vrh iz HPO , ističe se kao markantan vrh u južnom djelu Rožanskih kukova čine ga dva izrazita vrha koji svojom slikovitošću i položajem privlače poglede planinara sa Premužićeve staze. Sa vrha se vidi more i svi vrhovi u Rožanskim i Hajdučkim kukovima te Veliki Kozjak. Metalni žig se nalazi na vrhu.
Ime je dobio po Senjaninu Ivanu Krajaču koji ga je prvi opisao ,Krajač je bio predsjednik Hrvatskog planinarskog društva od 1921-1925 god. kada je broj planinara u Hrvatskoj porastao sa 800 na 8000 članova.
Nakon toga Krajač je postao ministar u vladi kraljevine Jugoslavije u sastavu iz 1925. god.
Kao ministar trgovine i industrije namaknuo je novac za ostvarenje Premužićeve zamisli o gradnji turističke staze vršnim djelovima Velebita, zajedno sa Pemužićem dao izgraditi Rossijevo sklonište, 1927.god. napravio planinarsku kuću na Zavižanu koja je i nosila njegovo ime, a uništena je u ratu te je na njenim temeljima 1953. god. izgrađen današnji planinarski dom Zavižan.
Najzaslužniji je za proglašenje prvih nacionalnih parkova u Hrvatskoj 1928.god., a to su bili Plitvice i Štirovača.
Ivan Krajač kao nepoćudni HSS- ovac 1945.god završava na Križnom putu Zagreb- Bleiburg gdje mu se gubi svaki trag . Ostaje zapisan kao veliki zaljubljenik planinarstva koji je u to vrijeme zajedno sa Premužićem ostvario ogromni napredak u planinarstvu u Hrvatskoj kao i izgradnji infrastrukture na Velebitu.
